Ovaj mjesec studeni je mjesec koji je duboku utkan u povijest Hrvatske i hrvatskog naroda. 18. studenoga dan je kada su pala dva goluba bijela – Vukovar i Škabrnja. Simboli žrtve, stradanja i prkosa hrvatskog čovjeka u borbi za slobodnu Domovinu. Kako ne bi sjećanje na njih uminulo, učenici 1.a razreda sa svojim učiteljicama na simboličan način su se prisjetili stradanja ova dva mjesta i svih onih koji su svojom žrtvom učinili da mi danas imao nešto najljepše – slobodnu Hrvatsku. Kroz priču, izradili smo bijele križeve, koji nas podsjećaju na sve nevine žrtve koji su se junački borili i svoje živote dali za našu slobodu. Bijeli križevi su simbol nevinosti, zahvalnosti i zajedništva škabrnjskim, vukovarskim ali i svim nedužnim braniteljima i civilima Domovinskog rata. Pamtiti i prisjećati se Vukovara i Škabrnje znači poštivati sve žrtve i muke u Domovinskom ratu, oni su  simbol vlastite nam opstojnosti, simbol pobjede dobra nad zlim, simbol veličine i snage malenih u njihovoj neuništivosti. Paljenjem svijeća i molitvom u dvorištu škole, molili smo za sve one koji su svoj život dali da bismo mi danas imali slobodnu Hrvatsku. Zato danas možemo ponosno reći da žrtva koja je položena 1991. godine nije nikako bila uzaludna. Stoga dragi naši heroji neka vam je laka hrvatska zemlja, zemlja koju ste toliko ljubili. Bog neka vam je vječna nagrada.

MOLITVA ZA ŠKABRNJU I VUKOVAR

Zapali, Domovino, svete sviće,
Ugrij Škabrnjane i Vukovarce,
I budi melem za krvoproliće –
Strašne udarce na dicu i starce.

Moli u tišini, dok sviće gore;
Za uzdignuće i slavodobiće.
Budi svitionik, dok urla more,
I slomi snagu tami – evo sviće…

Sviće zora mučenicin s istoka,
I sviće zora mučenicin s juga.
Mol'mo; sestre i braćo, iz duboka –

Milostiv je naš Bog; Temelj i Krovar.
Počuj, Oče, molitvu svoji' sluga –
Molitvu za Škabrnju i Vukovar!

Autor: Ante Nadomir Tadić Šutra