Katolička osnovna škola Ivo Mašina u Zadru

Priredba je započela s čitanjem Priča iz Vukovara Siniše Glavaševića u izvedbi 5.a razreda.

 Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

Priče iz Vukovara, Siniša Glavašević

Zatim su četvrtaši čitali literarne uratke koje nikoga nisu ostavili ravnodušnima.

Molitva za junaka

Dragi junače, hvala ti za prekrasna djetinjstva i za mirne noći. Hvala ti na tvojoj duši. Hvala ti što si svoju dušu predao za nas, što si imao hrabrosti boriti se u ratu, a ne pokoriti. O, junače, hvala ti što si molio za našu Hrvatsku i za budućnost ljudi. Junače moj, kako si ti pao, ali nisi se predao zbog naše budućnosti. Kako se nisi prepao granate kad je pala u more? Nisi se prepao jer se nisi predao. Imaš dobro i hrabro srce. O, junače, prolio si toliko suza, ali se nisi pokorio protivnicima. Dragi junače, koliko si boli pretrpio za naša lijepa djetinjstva. O, junače, imaš više nego hrabru dušu. Duša tvoja, hrabra i dobra, skriva strah od granata. Nemaš ni puške, a jedini strah ti je da Hrvatska nema budućnost. Dragi junače, kakva si sve nepoštenja pretrpio za Hrvatsku i ljude u domovini, za nas. Dragi junače, želim da ti je mirna svaka noć na nebesima.

Filip Bratanović, 4. A

Srce za Hrvatsku

Jedne lijepe noći zasvirale su sirene. Nastala je uzbuna u državi. Krenuli su u tenkovima, avionima, ratnim automobilima i brodovima. Ljudi i djeca iz škola i bolnica skrivali su se u podrumima. Krenulo je bombardiranje. Moj djed je otišao u rat. „Snajpali“ su nas i gađali bombama. Naši vojnici skrivali su se i borili iz bunkera i špilji. Bilo je svačega. Vukovar je bio gori od Hirošime i Nagasakija. Nakon otprilike tri godine Vukovar se predao. Srbi su ljude tjerali iz grada, otimali iz bolnica, odvozili u logore, mučili ih i lomili im kosti. Tamo su im radili da ne kažem što. Nismo imali tenkove, a niti jedno moderno oružje. Nismo se predali. Zato našim potomcima kada pogledaju u more i rijeke zasuze oči. Proliveno je mnogo suza. Našim vojnicima je tada bila gorka Hrvatska. Nije ih bilo briga, borili su se do zadnjih snaga da bismo mi, sada, imali slobodnu domovinu. Najviše su se borili za Vodotoranj jer je to bio najveći kulturni spomenik. Zato čuvaj svoju domovinu, suzama obranjenu jer nikad ne znaš što ti njena ljubav sprema.

Ivano Šustić, 4. A

Srce za Hrvatsku

Moj ćaća je iša u rat na Maslenički most. Granate su padale sa svih strana. Moj ćaća se borija za naš život, da je srce za Hrvatsku. I moj ćaća je gleda Maslenički most i kako su mu prijatelji vojnici poginuli u Domovinskom ratu. I moj ćaća je nosio križ da mu Bog pomogne. Bila je to borba prsa na prsa i nitko se nije preda. Mi nikad nećemo dati svoju državu jer je naša Hrvatska – i neka im je Bog pomoga u ratu. I danas kad se kupamo u moru odiše njihov smih jer su se junaci borili do krvi. Nikada domovinu nećemo dati jer su naši junaci veslali u slobodu za svoju državu sve do smrti. Zato, pomolimo se Bogu za sve stradale.

Kristijan Kožul (zavičajni govor), 4. A

Preko križa do zvijezda

Tijekom rata sva su se djeca i roditelji zaputili u podrum škole. Nikada ne bih pomislila da podrum može biti dom, ali u ovom slučaju je bio. Moja majka mi je govorila da je moja baka trčala preko polja dok su iznad njezine glave letjele granate, ali nije trčala da sebe spasi nego da bi mojoj mami i njezinim prijateljima osigurala normalan obrok. Osim rođendan moje mama, naravno, bio je u podrumu. Na poklon je dobila žabicu i miša. Dok su oni bili u podrumu moj tata je bio u ratu i moj pokojni djed Ljuban koji je bio ozlijeđen. Pogodili su ga u nogu. Ali to se isplatilo jer su i drugi bili u ratu i ozlijedili kako bi nas podigli da imamo sigurnu budućnost te da nas podignu do zvijezda.

Aurora Ivulić, 4. A

Maleni drugaši cijelu su svečanost zaokružili pjesmom Samo da rata ne bude te su se zajedno s učiteljicama zapalili i položili preostale lampione koje je svatko od učenika donio sa sobom. 

Učenici 3.a su u produženom boravku pisali akrostihove o Vukovaru te su čitali Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića. Rado su sudjelovali, slušali i odali počast svim žrtvama Domovinskog rata. Oprostiti, ali zaboraviti nećemo nikada!

Volim te jer si podnio teške muke.
Udare brojne ti si preživio.
Kad pazim na grad, sretan sam.
Ovo narod zaboraviti neće.
Volim te, gradu heroju!
Ako bude trebalo, mi ćemo te zaštititi!
Ranjenje ruke više nećeš imati.