IZLET NA CVITUŠU
Autor: Roland Jelić, 1. 3. 2019.
Prošloga petka naši su se učenici sa svojim učiteljicama uputili u susjednu Liku, točnije u Lovinac, na Cvitušu. Mnogima je mjesto poznato po snježnim radostima, što nam je bio prvotni cilj, međutim, kako nas ovu zimu okrutna gripa nije zaobišla, bili smo spriječeni uživati u snijegu. No…kako kažu, sve dođe s nekim razlogom. Sigurni smo da se i nama sve posložilo baš kako bismo uživali u nečemu drugačijem od uobičajenoga na Cvituši. Umjesto da uživamo u snijegu, mi smo uživali u sunčanome danu, svježem zraku, ptičicama i još mnogočemu, uživali smo u navještaju proljeća. No, da se vratimo na početak. Na odredište smo došli u deset sati i odmah ushićeno krenuli u obilazak mjestašca. Naši veseli prvaši nikoga ne ostave ravnodušnim pa tako ni mještane. Razveselili su ih svojom pojavom i razigranošću, toliko da nisu dvojili pred iskrenim gostoprimstvom na svoja seoska imanja, gdje su im pokazali suštinu seoskoga života, a to je ponajprije suživot sa domaćim životinjama. Iznenađujuća je uvijek iznova dječja otvorenost i prostodušnost, to dokazuje njihova ljubav i neustrašivost pred kozama, ovcama, jarićima, janjcima, kunićima i svim drugim životinjama s kojima smo se podružili. Ono čemu smo se svi veselili je igra u prirodi, a nje nije nedostajalo. Ne možete ni zamisliti kolika je to radost bila, slobodno trčati i igrati se prostranstvima osunčanih livada, bez gradske vreve i straha od prometa. Zvuči idilično, a tako je doista i bilo. Po odlasku smo se složili kako ćemo nastojati i dalje pronalaziti vremena za ovakve izlete, izlete koji doista napune naše „baterije“ i pročiste i tijelo i duh. Djelić svega opisanoga pokušat ćemo dočarati fotografijama, a ono najslađe ipak ostaje zabilježeno u našim srcima i našim mislima.
